Prema podacima istraživanja, podvodno inženjerstvo, zbog prodiranja kloridnih iona u beton, uzrokuje brzu koroziju čeličnih šipki, raslojavanje betona, kratak vijek trajanja i ozbiljna oštećenja.
Norveška je 1971. upotrijebila silicij dioksid u betonu. S jedne strane, bila je ispunjena oko čestica cementa kako bi kaša bila gušća;
S druge strane, spaja se s kalcijevim hidroksidom nastalim hidratacijom cementa kako bi se formirao kalcijev silikat hidratni gel (također poznat kao CSH gel),
Ovi gelovi su blokirani u kapilarama, čineći kapilare manjim i diskontinuiranim, uvelike poboljšavajući kompaktnost betona,
Učinkovito poboljšava sposobnost otpornosti na elektrokemijska oštećenja uzrokovana infiltracijom kloridnih iona i uvelike poboljšava njegovu antikorozivnu učinkovitost.
Nakon godina istraživanja, može uštedjeti 80-110kg cementa po kvadratu betona, a konstrukcija je prikladna, a vijek trajanja produljen je 1,2 puta.
Podvodno izlijevanje betona općenito prihvaća metodu vodova. Zbog gubitka cementne kaše u vodi, dolazi do problema kao što su slaba veza s temeljnim slojem i smanjena čvrstoća dijela u kontaktu s vodom.
Nakon dodavanja silicij dioksida u podvodni beton, on se očito može poboljšati.
